Manija hamburgera zadnjih par godina totalno je obuzela i Hrvatsku gastro scenu a tome sam i sama svjedočila posjetivši ove i prošle godine sada već famozni Festival Burgera u Zagrebu. Dugi redovi ispred kućica na kojima se peku hamburgeri su me iznenadili.

Čekati u redu cca sat vremena za jedan obični hamburger? Ma dajte. E, trik je upravo u ovoj riječi, “obični hamburger”. Zapravo se u zadnje vrijeme ne može niti pronaći običan hamburger a pogotovo ne za “običnu” cijenu. Kao i sa svime, hambiji su postali trend i bome se od njih napravila poprilična znanost. A očito ta znanost onda mora imati i svoju cijenu pa su tako danas standardne i normalne cijene hamburgera u Zagrebu oko 50-60kn.

Trend je trend, a kada je neki gastro trend u pitanju kakav bih gastro geek bila da ne isprobam i dam svoj sud. Probala sam pretprošle godine burger iz jedne kućice koju neću imenovati i sve što mogu reći je da sam nakon sat vremena čekanja u redu i nakon što sam bila lakša za 50kn, očekivala više. U tome hamburgeru jedino (ali ajde i ono najbitnije) dobro je bilo meso. Meso je bilo izvrsno, ostalo bez veze.

Nakon toga isprobala sam burgere na nekoliko mjesta u ZG i ono što mogu reći je da su za mene Submarine i Rougemarin najjači. Iako ne bih puno sudila jer ne mogu reći da sam probala na hrpi mjesta niti da sam veliki ljubitelj burgera. Ali isključivo jer sam rijetko jela burger koji je bio odličan, a odličan znam prepoznati. No, da sam uvjerena da su precijenjeni i da se oko hamburgera previše komplicira pri tome stojim.

ŠTO IMA (I NEMA) DOBAR BURGER

DOBAR BURGER treba biti JEDNOSTAVAN, mora pod obavezno imati kvalitetno i SVJEŽE meso.

KVALITETA MESA

Osobno, radije neću jesti meso i jelovnik ću bazirati na voću, povrću i žitaricama ukoliko vidim da se radi o mesu loše kvalitete. Sada s iskustvom već na pogled (boja) i miris (nos me nikada ne iznevjeri)  znam prepoznati loše meso. Nadam se da nam je svima bila dovoljna afera s Poljskom govedinom i ona s Poljskom piletinom.

Burger mora imati čistu 100% junetinu, po meni mljevenu 1x, dakle krupnije.

Meso je ono što nosi burger, ako meso ne valja, sve pada u vodu. Dobar burger mora biti srednje pečen jer samo tako meso može ostati sočno. Suho meso = loš burger. Meso mora imati aromu dima, zato posebno cijenim one objekte koji burgere peku na pravom grillu. Ne zamjeram ako je obični roštilj no aroma roštilja je nešto ekstra.

Druga najbitnija stvar je PECIVO. Pecivo mora biti slatkasto, ali ne previše. Traži se dakle brioche, *riječ brioche je francuska riječ i sinonim je za fina, slatkasta peciva rađena od maslaca, brašna, jaja i dizana uz pomoć kvasca. Glavna karakteristika i najbitnija kada radimo burgere je da ova peciva imaju teksturu koja sprječava da se umak odmah upije i raskvasi pecivo.

Osim mesa i peciva bitna je svježina povrća te topivost sira. O čemu se radi? Luk koji ugostitelji narežu dva dana ranije pa oksidira i izgubi hrskavost, uvenula salata i bezukusna rajčica. O tome. Nekvalitetan sir ili loš odabir sira također mogu biti problem.

I zadnje, omjeri. Nikako ne pretjerivati sa previše dodataka ili žestokih i jakih umaka ako mene pitate. Što više toga dodajemo, gubimo zvijezdu burgera, a to je meso. Nemam ništa protiv lijepo izbalansiranih umaka i nekoliko dodataka poput povrća, sira ili komadića slanine. Ali zlatno pravilo dobrog burgera po meni a bome i po legendarnom Anthony Bourdainu je to da burger trebate moći jesti jednom rukom i da vam ne smiju curiti na sve strane iz njega sastojci. Ja sam osoba koja najviše voli jesti nožem i vilicom i zato burgeri i nisu baš za mene i zato jako cijenim dobro izbalansiran burger. Dakle, bitan je balans i kod količine sastojaka. Jedna od najvećih zamjerki i stvar koja upropasti i najbolji burger je pretjerivanje i loši omjeri. 🙂

HAMBURGILLA OSIJEK – NEPRETENCIOZAN, POŠTEN, UKUSAN BURGER ZA OK CIJENU

(da stvarno izgleda ovako genijalno i uživo)

Kada smo započeli serijal “Geeketa u gostima” odlučila sam podijeliti s vama svoje dojmove iz ugostiteljskih objekata koje ću posjetiti a prvo pravilo mi je bilo da se neću fokusirati samo na vrhunske restorane nego na sve objekte koji mi se čine zanimljivi i koje ću posjetiti. Smatram da se svi nekada zaželimo fast fooda a jednako tako smatram i znam da nas na takvim mjestima najlakše mogu “preveslati” i da je najčešće bolje da ne znamo što smo pojeli. Zato mislim da je bitno reći kada naletim na neki dobar, pošten fast food koji nudi i kvalitetu, higijenske uvjete, okus i ugodan ambijent.

Kada se otvorila Hamburgilla kolega mi je rekao da mu se svidio burger i da bih trebala probati, pa je tako i bilo. Vidjela sam da im je cijena oko 30ak kuna što mi se učinilo prihvatljivo za jedan burger. U ponudi su i tortilje, sendviči, hot dog i tost.

Kao prava gastro sveznalica od vlasnika saznajem da koriste 100% junetinu, iz lokalne mesnice za koju sam od različitih ugostitelja do sada čula samo pohvale pa je ovo bila još jedna u nizu. Meso se melje 1x (krupnije) što mi se svakako više sviđa nego kada se melje 2x. A da vas malo i educiram, u tome je glavna razlika između burgera i hamburgera. Burger je dakle mljeven 1 puta i pri tome bi meso trebalo ostati sočnije nego kada se melje 2 puta i “gnječi u pljeskavicu”. Kod burgera bi se zapravo trebala raditi kuglica koja se pritisne tek kada ju stavimo na roštilj. Meso se ne gnječi tako da prilikom pečenja ostane rahlo a ne nabijeno 🙂

Od sirovina u Hamburgilli još koriste lokalno, dnevno svježe povrće a zimi pokušavaju pronaći najkvalitetnije moguće. Peciva su pravi brioche, sladak i glaziran, kako za burgere tako i za hot dog. Vaš burger možete naručiti srednje ili jako pečen a svaki puta ćete ga dobiti gotovo potpuno jednakog jer se sve peče na grilu iznad kojega su tajmeri tako da će meso biti svaki puta ispečeno gotovo jednako.

Ja sam prema preporuci kušala TEXAS BURGER, TORTILJU I HOT DOG pa da vam kažem:

TEXAS BURGER:

PECIVO: Apsolutno bez zamjerke. Dovoljno slatkasto ali ne previše, izvana “karamelizirano” sa finim sjemenkicama. Dovoljno prozračno s laganim okusom maslaca. 5/5

MESO: 150g čiste junetine u presjeku je pokazalo lijepu lagano roza boja obzirom da sam naručila srednje pečeno meso. Soka je bilo u njemu sasvim dovoljno. Nemam puno zamjerki, jedino za moj ukus da je mrvicu deblje ali to sam ja. Nedostaje mi malo arome dima ali to je stvar roštilja. Sve u svemu 4/5

POVRĆE  I DODACI: Svježe, hrskavo. Sve na mjestu. Vjerujem da će na ljeto rajčica biti još boljeg okusa. Umak u ovom texas burgeru je “hamburgilla umak” kod kojega meni osobno nešto iskače, mislim da mi je malo senf zasmetao tako da bih radije idući puta uzela jednostavan umak, ketchup ili slično. Tekstura i gustoća umaka su bili idealni.  4/5

VELIČINA: Po meni je dovoljno velik. Ovo je najskuplji burger u Hamburgilli i dođe 37kn. Omjer cijene i veličine je ok obzirom na kvalitetne sastojke. Da je malo veći vjerujem da se neka muška publika ne bi žalila no onda to ne bi bilo to niti teksturom niti okusom. Mislim da je ovo ok cijena no da ne treba biti skuplji.

Generalni dojam što se tiče burgera je odličan. Omjer cijene i onoga što vam posluže je u skladu. Cijeli burger može se jesti lagano s time da ja uvijek volim prvo prerezati po pola. Okusi su skladni, svježina namirnica je na mjestu. Najela sam se svjetski tako da su porcije dovoljno velike i ovaj burger kod mene ima zeleno svjetlo. Objekt je uredan i na dobrom higijenskom nivou i nakon što odete nećete “smrdjeti na pečenjaru”. 🙂

Na proljeće kažu, bit će i terasa a to me posebno veseli. Za sada nemaju krumpiriće jer polako i postepeno razvijaju proizvod po proizvod ali krumpirići uskoro dolaze u ponudu što će vjerujem razveseliti sve ljubitelje burgera. Što se dostave tiče također ju nemaju i ne žele uvoditi jer smatraju da se dostavom uvelike gubi kvaliteta ovakve hrane (u potpunosti se slažem) te da žele da po svoj burger dođete kada je svjež i odmah s grila spreman za konzumaciju. Podržavam. 🙂

HOT DOG –  Što se tiče hot doga, njegova cijena je 17kn i mislim da je apsolutno opravdana. Brioche duguljasto pecivo, lagano spicy kobasica iz iste mesnice kao i meso za burger. Puno bolje od mnogih kobasica koje smo mogli po puno većim cijenama probati na adventima ove godine.

TORTILJA – U tortilji me dočekalo isto meso kao što ga stavljaju u burger što me malo iznenadilo. Pljeskavica za burger isjeckana je na komadiće i ide u tortilju skupa s umakom i povrćem.

Sve u svemu tortilja me se najmanje dojmila, posebice jer ima svježi krastavac koji mi se ne sviđa u tostiranoj tortilji, no vjerujem da će vam osoblje napraviti i bez dodataka koje ne želite. Načelno je dobra ali možda ne moj stil tortilje. Možda je i do toga što mi se burger dosta svidio pa tortilja nije imala šansu.

Zaključno što se tiče ovog novog fast food objekta mogu reći da ću otići još jednom probati neki drugi burger iako burger jedem svega par puta godišnje. Probajte i javite mi svoje dojmove, full me zanima poklapaju li se naša iskustva.

OSTAVI BURGER BURGEROM, PITU PITOM:

Zaključno, što se tiče burgera ili hamburgera definitivno je očigledno da to više nije samo “pljeska iz kamp kućice” nego nešto više. Na pitanje, vrijedi li burger 50 i više kuna ni sama ne znam odgovor… Ukoliko je to burger s vrhunskim namirnicama (ima burgera i s tartufima, sa skupim sirevima i sl.) naravno da mora koštati više i ne bih uopće ulazila u to je li ukusan ili ne, no za mene to više nije burger. Burger je za mene kao što je Bourdain rekao:

Dobro pecivo, vrhunsko meso, komadić slanine, feta sira, povrće i umak. Sve ostalo, suze jednoroga, tartuf s Himalaje i slično za mene nisu sastojci koji se trebaju stavljati u burger. No, tko voli, neka izvoli. To vam je kao da u burek sa sirom ti meni ribaš tartuf. Ne znam jel bi mi više bilo žao pite ili tartufa. Tartuf mi samo ribaj na bifteka, i onda naplati koliko treba,ha da. 😉 Trk u Hamburgillu i čekam vaše dojmove.