Lipov hlad – kraj stare i početak nove ere u kultnom donjogradskom restoranu

Za restoran Lipov hlad čuo je svaki stanovnik Osijeka a vjerojatno ste barem jednom nešto tamo pojeli ili naručili. Znate da se godinama radilo o klasičnoj ali još uvijek dobroj ponudi. No sada se, sredinom 2022. godine u Lipovom hladu događa veliki zaokret, pa će nekima možda biti i teško povezati ovaj restoran s fine dineningom no upravo u tome smjeru ide ova priča. A znate da mene to prvu veseli upravo zato što ste me uvijek na IG-u pitali a kako to samo ja tamo jedem delicije kojih nema na meniju. E pa svanulo je i vama.

Nedavno sam bila pozvana na degustacijski ručak uz još nekoliko istančanih nepca. Degustirali smo jela koja će se naći na novom jelovniku. Glavni dirigent iza ove simfonije okusa je dakako Ivan Đukić i team Lipovog hlada. Svaki slijed pratilo je odgovarajuće vino a ideja i jest u budućnosti nuditi upravo ovakav oblik uživanja, ne samo u hrani, nego i u vinu.

Startali smo s malim uvodnim zalogajčićem koji je pratio Tomac sa svojm Millennium pjenušcem. Inače su mi pjenušci najdraži kada smo kod otvaranja večere ili ručka. Izvrstan Tomčev pjenušac lijepo je “pokupio” masnoće i očisto nepce a bio je pratnja za tartalette koji je činila košarica nadjevena pršutom od patke, kruškom, livanjskim sirom i pireom od graha.

Nastavili smo također malim zalogajem koji je inspiriran tapasima a radi se o tapasima baskijske kuhinje, takozavni pinxtos (pinćo). Mali ali snažan slijed. Radi se o sporo pečenom carskom mesu i vezanoj salati koji su posluženi na brioche pecivo uz gorušicu i čips od svinjske kože. Uz ovaj slijed sparili smo Chardonay vinarije Antunović koje nam je pomno i predano prezentirao Antonio.

Idući slijed za zvijezdu je imao bakalar i to bakalar “pil-pil”; radi se o tradicionalnom jelu baskijske kuhinje gdje je bakalar kuhan u ribljem kolagenu. Sljubljen sa žličnjacima od palente (najmekšim koje sam ikada probala) te s češnjakom i slatkastom paprikom. Bakalarova nježnost i mekoća te izvorni okus namirnice ostali su netaknuti. Uz ovo jelo uparili smo Pošip Korta Katarina, radi se o pelješkoj vinariji a vino ima izrađene note marelice i lubenice.

Polako dolazimo i vrhuncu našeg degustacijskog ručka i prelazimo na, po meni ozbiljnu zvijezdu ovog menija. Kušali smo sporo pečenu, trganu janjeću koljenicu, s domaćom tjesteninom, tartutatom, svježim tartufom i kozjim sirom. Janjetina je po meni dovedena do savršenstva, a kada spojite tartuf, janjetinu i kozji sir za mene imate spektakl na tanjuru. Uživala sam zaista. Ovaj divan slijed spojili smo s pinot noirom vinarije Korak i meni osobno je ovo bila najdraža kombinacija.

Za kraj nas je dočekao Zabaione, prefina krema od žumanjaka, domaće piškote i marelice, te sladoled. Sve skupa posluženo je s desertnim vinom, prošekom Petar Hektorovich.

Kao što vidite i po fotografijama, uživali smo u izvrsnom gastronomskom iskustvu. Osobno mi se sviđa nova vizija Lipovog hlada, kao bistroa koji će nuditi drugačije i profinjene zalogaje. Mislim da su ovakvi restorani uvijek dobrodošli našem gradu ali i samoj Slavoniji. Još slijede preinake u samom interijeru i dorada cijele priče i veselim se čuti vaše dojmove kada ih posjetite.

(Pregledano 325 puta, 1 pregleda danas)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.