Uvijek sve krene kada krenemo za Zagreb pa ja počnem “istraživati” bespuća interneta i društvenih mreža u potrazi za mjestom gdje bi se isplatilo otići nešto klopnuti (nije da ne pratim gastro scenu Zagreba i inače, no teške su to odluke) 🙂
Instagram, Facebook, listaj, gledaj te zamamne fotke, zovi food bloggere iz Zagreba 🙂
Razgovor obično kreće, pitanjem.
“Hoćemo pizzu ili neš drugo?”. To nam je startna točka od koje sve kreće jer pizza nam je uvijek ok izbor, ali ju obožavamo i ne želimo ispucati priliku na neki trokut koji možeš kupiti i u pekari tako da je bitno presuditi.
Druga kategorija, mimo kategorije “pizza”, je “sve ostalo”. Nastavljamo razgovor.
“Znam da uvijek možemo i pizzu ali što ako ja budem htjela nešto drugo (uvijek neodlučna)… a znaš i da imamo
1. PRAVILO (naučeni iskustvom)
KAD JEDEŠ PIZZU IDI U PIZZERIJU:
Teška istina, i zato je najbolje prethodno znati što ćete jesti. Pizzu ili nešto iz kategorije br. 2.
Jako često sam u “pizzerijama” koje su i restorani pa nude i pizzu i sve ostalo; dakle meso s roštilja, odreske, meso u umaku, tjestenine, juhe naručila nešto što nije pizza i ostala razočarana. Jako razočarana. Jela nisu bila pripremljena čak ni solidno i to najobičnija piletina u bijelom umaku s njokima npr.
Dakle, kada jedeš pizzu ideš u pizzeriju, kada jedeš “nešto drugo” idi u restoran. Stvar je u tome da je pizza svemir za sebe, jelo za sebe i tomu se mora posvetiti da bi bilo na vrhuncu. A kada je pizza napravljena kako treba onda je to zaista vrhunac užitka. Ne znam tko ju ne voli a ja ju obožavam i zato ne volim jesti bilo gdje i bilo kakvu.
Uslijed priče, spomenem da sam čula za Papavero – pizza & food laboratorij.
KAKO IĆI PROTIV PRAVILA A IPAK DONIJETI DOBRU ODLUKU
“Da, da, ali oni izgleda prave i pizzu i sve ostalo, zar ne?”.
“Istina, ali svidjela mi se njihova priča.
“Zamisli Talijan i naša Slavonka kuhaju skupa. On radi pizze, i to ono kako vidim radi se o pravoj pizzi. Lik je radio i u Napulju, kužiš od tamo je prava pizza. I ona je radila u Italiji, od tamo se znaju. A ona kreira ostatak menija sa svježim i sezonskim namirnicama. Imaš na izbor od predjela do glavnih jela i deserta. Ali ne ono dosadno i uvijek isto nego kako sezona daje.”
“Zvuči zanimljivo. Unatoč tome što ide protiv pravila da se pizza jede u isključivo pizzeriji. No dajmo im priliku.”
I tako, javih se ja svojoj Slavonki Ani a oni nas ugostiše u zagrebačkim Mlinovima, domaćinski, s osmijehom, u prostoru koji odiše prostranošću (nemate dojam da ste zabijeni u nekom malom kutku) i nekim miksom talijansko – slavonskog rustikalnog štiha.
DA BI BILO ZANIMLJIVO MORA IMATI PRIČU
Sjedili smo na terasi, upijali zadnje dane sunca, a tamo smo čuli Aninu priču, taman dok su nam pripremali hranu. Prepustila sam se Aninoj preporuci po pitanju predjela kao što smo pizzu prepustili majstoru Pasqualeu. Popili smo si i fino pivce od Garden Brewery.
Kao Geek uvijek volim krenuti od zanimljivih činjenica. Zanimalo me zašto Papavero?
Papavero znači mak.
“Ali Papavero je meni i mom bratu kada smo se preselili u Italiju bila simpatična riječ dok smo talijanski učili, tako da je to postao nadimak mog oca, pošto odvojeno je papa kao tata, vero kao pravi.
Kad sam birala ime tražila sam talijanski zvučnu riječ a da uz to ima neku emotivnu poveznicu.” – rekla mi je Ana a ja sam ostala oduševljena odgovorom, volim kada “priča ima priču” ako me kontate 🙂
Ja sam bila najviše uzbuđena oko iščekivanja pizze koju će nam napraviti certificirani pizzaiolo majstor a Ana je kao školovana kuharica sa iskustvom rada u Italiji i Irskoj pričala o njihovom poznanstvu koje traje preko 10 godina te ih je ljubav prema kuhanju spojila na više načina pa su tako i restoran pokrenuli skupa u ožujku 2017.
Rekla bih da je njihov restoran na neki način prezentacija onoga što su oni kao individue, spoj Talijana i Slavonke, kako u receptima, jelima koja prezentiraju i načinu na koji pristupaju hrani. Ono što su htjeli ponuditi u restoranu su pizze ali i “ostalo”, spoj koji inače ne ljubim unutar istog restorana pa je ovo bio veliki izazov.
Jako zanimljivo mi je što je Pasquale po struci kemičar, dakle čovjek koji radi s kvascem i mijesi vam pizzu zaista zna i poznaje procese koji se odvijaju prilikom spajanja kvasca, brašna, šećera. Uf. Nisam mogla dočekati da probam tu pizzu.
KVALITETA NAMIRNICE I STRAST PREMA POSLU
Ono što dodatno motivira je strast s kojom ovaj Talijan priča o tome kvascu, sam način na koji pristupa izradi tijesta, ima nešto u tome znate, osjetite to. Za razliku od serijske pizze koju vam štanca nadrndani i umorni kuhar.
Što se tiče jelovnika, naglašavam da Ana radi samo sa sezonskim namirnicama, tako da izbor nije stalno isti i standardan. Kako i sama kaže u 3. mjesecu nećete imati priliku naručiti pizzu s cherry rajčicama u Papavero jer im tada nije sezona. No ono što naglašavam je kvaliteta namirnica s kojima rade, i pizzu i ostala jela.
Za predjela smo isprobali:
1. ZAPEČENI PATLIDŽAN PUNJEN MOZZARELLOM S BOSILJKOM NA UMAKU OD RAJČICE
E vidite, kada pričamo o kvaliteti namirnica, to je mozzarella. Pun okus, tekstura, topi se u ustima. Apsolutno ljetni okusi ali mrvicu prejako i intenzivan okus ako mene pitate. No super je kada razrežete patlidžan a unutra fini sir. Umak od rajčice, top. Patlidžan bih ja ostavila tvrđi, ovako mi je bio baš mljackav. Možda da je bio neki tostirani kruhić uz to, bilo bi puno bolje da upije jačinu okusa.
2. SUPERIŠKA SALATA – QUINOA I INTEGRALNA RIŽA, SEZONSKO LJETNO POVRĆE, LIMETA, MENTA, GUACAMOLE I KREMA OD CIKLE
Apsolutno nešto što bih ja jela, a vjerojatno i sama skuhala. Iako smo ga probali pod predjelo, ovo je kompletan obrok i nutritivno kvalitetna bomba. Okusi su mi bili super izbalansirani, svježe, hrskavo …mljac. Vizualno totalna superiška. Jako zasitno. Bravo Ana 🙂
A kada je pizza došla na red… sada ću vam ispričati…
Predložili su nam da probamo Papavero pizza2share od 1/2 metra za 2 osobe. Ana nam je rekla da se pizze u Italiji naručuju na metre, što meni zvuči sasvim logično, ima li uopće smisla naručivati malu pizzu ikada? 🙂
Radi se dakle o pizzi gdje možete kombinirati do 4 okusa po izboru što je odlično za neodlučne poput mene.
Pasquale je složio 4 pizze:
1. “ANINA” – pelati, mozzarella, kulenova seka, špinat i ovčji sir, zatim
2. “ZELENA” – pelati, mozzarella, mirkozelenje, pesto, gljive, mladi luk i parmezan,
3. FRESCA – pelati, mozzarella, dimljena šunka, tikvice, rikola, meki sir u salamuri, te
4. COTTO & BUFALA – pelati, mozzarella, dimljena šunka, bufala DOP
Svaka na svoj način zanimljiva, mene je iznenadila finoća “ZELENE” a moj “pomoćnik u zločinu kušanja” najveću ocjenu dao je COTTO & BUFALA pizzi.
No oko jednoga i najbitnijega kod pizze smo se definitivno složili. Tijesto ove pizze je nešto zaista fino, optimalno pečeno, taman hrskavo gdje treba biti, a opet rupičasto na dijelovima na kojima je to poželjno.
Ono što mi je na prvi griz upalo u oko je nešto tamnija boja samoga tijesta unutra. Kasnije nam je Pasquale otkrio da voli kombinirati uvijek nešto novo prilikom izrade tijesta pa je ovaj puta dodao 15% raženog brašna. Samim time ovo tijesto je i zdravije za probavu i mogu vam reći da se nakon njihove pizze nećete osjećati teško.
Papavero pizza2share od 1/2 metra za 2 osobe
Fotke govore same za sebe. Stvarno je bilo teško odlučiti koja nam je najbolja pa smo zaključili da je zapravo fora ovako kada možeš kombinirati. Uostalom hrana je i najslađa kada se dijeli.
PUNO JE PLANOVA I IDEJA PRED NJIMA – TERRA POMARIUM PROJEKT
Još smo saznali za predivan projekt pod nazivom Terra Pomarium. Naime, rade na rekonstrukciji jedne stare šume kestena, ove godine su u planu novi nasadi kestena uz rekonstrukciju starih stabala.
Uz to imaju šljive, jabuke, kruške, dunje, lješnjaka. Radi se o tome da se kalame stare sorte voća na postojeća stabla na imanju. To je projekt Anine obitelji, brata Alena i roditelja. U blizini je Plitvičkih jezera, u Rakovici 7 km od nacionalnog parka.
Ideja se razvija i u smjeru kvalitetnog i luksuznog ruralnog turizma s restoranom i smještajnim kapacitetima.
Na koncu odlazimo, počašćeni društvom, odličnom hranom i nekom finom toplinom oko srca. Meni se uopće nije odlazilo. Rekla sam im da ćemo mi opet doći i da bih njiovu pizzu preporučila. Posebno me se dojmilo što pola sata nakon obroka moj trbuščić nije osjećao nikakvu težinu. 🙂 Raženo brašno me spasilo. 🙂
Kao zaključak mogu reći da je ovo prvi restoran za koji ću preporučiti da možete slobodno doći probati i pizzu i “ostalo” na visokoj i jednakoj razini kvalitete. Još jedna potvrda da postoje iznimke koje potvrđuju pravila 🙂
Neka vam fotke prenesu ostatak dojmova jer članak je i ovako predugačak.
SIMPATIČNO OSOBLJE I UGODAN PROSTOR
JEDNOSTAVNA FILOZOFIJA
GOSPOĐA “THE PIZZA”
PASQUALEOVO CARSTVO – tu nastaje pizza
