Domaća spiza kao temelj uz inovativan i kreativan način pripreme jela
Kada sam u svibnju na Hvaru, na Međunarodnom festivalu Taste the Mediterranean upoznala mladog chefa Duju Kanajeta i u kratkom razgovoru saznala da je suvlasnik restorana u Splitu znala sam da ćemo se jednom opet vidjeti. Obilaženje Splitskih i okolnih restorana moja je strast a posebice me zaintrigirao karakter ovog mladog Dalmatinca koji za sebe kaže da živi more i da je dijete mora. Temperamentan je i vječito pun energije, odmah sam vidjela na prvu, a kasnije je i on sam rekao da zato dobro funkcionira u kuhinji gdje je uvijek dovoljno dinamično pa tamo uspijeva usmjeriti energiju u stvaranje novih gastro delicija. Duje je i dobitnik trofeja i titule Gault & Mileu 2018, young chef godine – mladi talent godine te predstavnik mlade generacije kuhara koji su duboko promijenili splitsku gastronomsku scenu. Duje se ističe po kreativnosti i maštovitosti jela te inovativnom pristupu tradicionalnim receptima. Iako uživa u kuhanju, svaki se dan suočava s izazovima zahtjevnog i fizički teškog posla kuhara. “Tko istinski ne voli taj posao brzo izgubi volju” – rekao mi je u razgovoru.
Šug – jer jelo mora imati” Šuga, “ono nešto”, ka i ljudi
Nešto malo više od mjesec dana nakon odlaska na Hvar našli smo se opet u Splitu i tada sam imala priliku odvojiti vremena za restoran Šug i posjetiti chefa Duju. Obilazeći restorane na obali ne mogu se otrgnuti dojmu da je sve to spalo na jako niske grane. Posebice me muče restorani (ako ih se tako može nazvati) koji su takoreći “pop up restorani”. U smislu da iskoče tu sezonu, poslužuju prelošu hranu, od tehničke izvedbe, načina serviranja do jako loše kvalitete samih namirnica. Nakon sezone redovito se zatvaraju i preko zimskih mjeseci ne rade. Sada već znam prepoznati takve, no hajde kod njih je jasno da je ekonomska računica broj jedan. No moram reći da sam obišla i mnoge koji navodno drže do sebe pa se ispostavilo da su i oni podlegli ideji pljačkanja turista, serviranja minijaturnih porcija uz spiku da je to moderno i kojekakav fine dining. Da me se ne shvati krivo, cijena nije problem, ali za uloženo rijetko dobijete ono što biste trebali.
SVAKODNEVNE MARENDE PRIHVATLJIVE I DOMAĆIMA – SEZONA JE PLOD ZIME
Dalmatinska i mediteranska hrana podrazumijeva mnogo ribe i lagane priloge a tako nešto sam i očekivala u restoranu ŠUG Split. Ovdje me se posebno dojmilo upravo to što Šug radi tijekom cijele godine i nudi pristupačne cijene i za domaće tako da im ciljana publika definitivno nisu samo stranci dubokih džepova. Svakodnevno su u ponudi MARENDE, iliti dnevni jelovnici koji su bogati i uvijek raznoliki bazirani na sezonskim i domaćim namirnicama. U ponudi su sada npr. preko ljeta lagane obrok salate, riba ali i konkretno mesno jelo za one kojima vrućina ne smeta. 🙂
Cijene su prihvatljive i iako se radi o jednostavnim jelima ne treba smatrati da je “jeftino ujedno i loše” kaže Duje. Mi nismo probali marende nego nam je chef pripremio selekciju dvaju predjela i dvaju glavnih jela za koja smatra da su favoriti restorana.
Kada sam ga pitala zašto ime Šug, jednostavno je rekao da svako jelo mora imati “Šug”, umak, nešto što mu daje karakter. A tako je i s ljudima. Nisam se mogla više složiti. Pogotovo jer Slavonska hrana odakle mi dolazimo ima i jačinu okusa i karakter. Kada je govorio o ljudima, rekao je da je jako ponosan na SVOJ TIM i suradnika i suvlasnika, kolegu i poslovnog partnera Matea Kordića. Želio je da ih sve navedem jer kao što kaže: “Ne bi tia bit ja toliko u prvom planu jer bez njih praktički nema na sceni ni mene ni Šuga.”
U kuhinji su: Dija, Ruža, Šaka, Sandi, Stipe,Lovre, Duje i Mačun.
U Servisu: Cizi, Kore, Nixi, Benjo, Mate, Tomo, Mirko
Pa da vam predstavim što smo degustirali i koji su nam dojmovi.
1. Plava riba DalmAzija (riba, Japanski umak, ukiseljeni koromač)
Spoj Dalmacije i Azije. Tuna, Japanski umak i ovaj domaći kiseli koromač savršeno funkcioniraju. Maštovito ali ne previše komplicirano. Ovo me predjelo osvojilo no tako nešto sam i očekivala jer sam veliki zaljubljenik u Japansku hranu. Naručila bih opet definitivno.
2. Pjat Šug (hladni brujet, ceviche od ribe, pašteta od kozica, hobotnica s kavijarom)
Zanimljivo iskombinirano hladno predjelo. Čisto more na tanjuru. Hladni brujet mi se apsolutno ne dopada ali mislim da je to najviše do odabira ribe (hama). Ostali zalogajčići su bili iznimno ukusni a kavijar poslužen uz hobotnicu me oborio s nogu. Hoba se osim toga trebala još malo kuhati pa je nedostajalo one mekoće. Ideja mi je top ali neke bih stavke još doradila. Osim toga, baš smo uživali u spoju ovih okusa.
3. Tećada za dvoje (riba, hobotnica, škampi, školjke, makaruni)
Jelo za koje je naš chef Duje rekao da je “prezime restorana” i da se strogo drže recepture koju su postepeno i s vremenom usavršavali. Škampi, hobotnica, školjke i riba posluženi su na rustikalan način tako da smo se morali služiti prstima a sve je došlo skupa s domaćim makarunima (tjesteninom). Tjestenina je bila iznimno ukusna, osobno mi je nedostajalo soli u umaku i kao u predjelu hoba je opet bila malo tvrda. Osim toga, dobro smo se uprljali a plodovi mora su bili svježi i ukusni.
Kao što sam rekla i chefu Duji, za jedne Slavonce, dobro smo se borili s ovim morskim nemanima. 🙂
4. Jelen u šugu (jelen, korčulanski makaruni, krema od ovčjeg sira)
Za kraj je stiglo drugo glavno jelo, ovaj puta mesna verzija. Fotku nemam bolju jer je jelo stiglo sa kremom od ovčjeg sira koju je ljubazni konobar istopio pred nama te je prijedlog odmah umiješati kremu od sira u jelo. Ovaj tanjur nam se jako svidio, zamjerke nije bilo. Jelen se topio u ustima, umak je savršeno izbalansiran što se tiče kiseline, slatkoće i soli a tjestenina (ista kao i u tećadi) se još bolje “stopila sa šugom” kojega nije nedostajalo. Čista 10ka!
p.s. Sva jela smo Matej i ja podijelili i na ovome zadnjem smo pokleknuli tako da nismo uspjeli pojesti cijeli tanjur. Tako da nemate brige za veličinu porcija.
Što se tiče deserta super mi je što na jelovniku stoji “pitaj konobara” pa što vam ponude. Nas su ponudili paradižotom no nakon sve ove hrane i čaše vina mjesta više nije bilo.
Sve u svemu, moja 2 favorita na koje nemam zamjerke su predjelo “DalmAzija” i “Jelen u šugu”. Druga 2 jela su na odličnoj razini ali me možda nisu potrefila i načelno me javiše muči ta hobotnica, a baš ju inače volim. 😉
PJAT MORA IMATI PRIČU a ZIROJEVIĆ JE UMJETNIK
Za kraj bih vam voljela reći da nije toliko bitna moja recenzija same hrane, nego vas kroz ove tekstove želim upoznati sa mjestima koja imaju priču. Prenijeti vam priče ljudi koje nosi strast. Jer kao što i Duje kaže, “Tanka je granica u kuhinji između odustati ili ići dalje”.
Na pitanje o kulinarskim uzorima spomenuo je Hrvoja Zirojevića koji mu je dao temeljno znanje, prenio ideje. Za Zirojevića kaže da je umjetnik koji nikad ne staje. Prenosi znanje i ide dalje, i dalje ga pušta da on hvata svoj smjer. Zirojević je umjetnik od kojega su nove generacije pokupile vizije i sada se razvijaju dalje. Osobno sam Zirojevića imala priliku upoznati samo na kratko i prisustvovati samo nekim njegovim predavanjima ali taj čovjek uistinu jeste lumen naše gastro scene.
Restoran Šug Split definitivno ima priču jer ovi chefovi u kuhinju prenose svoju strast prema moru, ribi, otocima. Oni su od malena povezani s morem i imali su priliku iz prve ruke vidjeti odlazak na ribu. Sve što poznaje iz mora, svo znanje o ribi može prebaciti u kreativu i sve što postoji u moru “može staviti na pjat”. U kuhinji nastaje moment spajanja toga života na moru i gastronomije.
PROJEKT CHEFS TABLE 3 OTOKA I MARENDA ZA POSLIJE – HVALE VRIJEDNI PROJEKTI
Ovdje njeguju tradiciju i uskoro pripremaju projekt Chefs Table gdje nakon 10 godina iskustva u kuhinji žele pružiti maksimalno iskustvo onima koji žele doživjeti Dalmaciju i more kroz hranu. Spojit će priču Chefs Table 3 otoka – Vis, Brač i Korčula u 6 sljedova upareno s vinima. Duje smatra da su sada relevantni prenijeti to iskustvo s tehničkim znanjem ali i iskustvom odrastanja na otocima. Ne sumnjam da će projekt biti fantastičan a mene osobno se dojmila i jako lijepa gesta našega domaćina koji nudi da u njegovom restoranu na neki način kupite nekome ručak. Ideja je da možete dati 40kn kao da ste platili ručak a novac koji se prikuplja od plaćenih “ručkova za poslije” odlazi za kupovinu namirnica i hrane onima koji su u potrebi.
Ja se nadam da sam vam uspjela prenijeti mirise i okuse Mediterana ali i priču ovoga restorana. Restoran nije na samoj Rivi nego 5 minuta od Rive, kod tržnice, možete fino pojesti za ok lovu. Duji sam rekla da je uvijek dobrodošao u našu lijepu ravnicu da ga malo provedem kroz okuse Slavonije a naravno da očekujem i poziv na chefs Table 😉
Bili na rucku, ugodno iznenadjenje i savrseni okusi i usluga! Upravo to, mjesto i obrok za svako nepce!
Drago mi je da vam se svidjelo. ?