RECENZIJA PIZZE – imaju li Napoletanu? Je li preskupo?  Ili kako me najčešće pitate: Vrijedi li tih para?

Misija “oštri zub” se nastavlja i u doba Corone a sada je možda čak i zanimljivije. Vidjeti kako su ugostitelji “preživjeli”.

Barem oni koji jesu. 🙁
Što su promijenili? Jesu li išta? Pristup? Cijene? Posebice me zanimalo kakva je situacija uz obalu sada kada je sezona otpala faktički (o čemu ću vam pisati opširnije uskoro na blogu u jednom drugom članku). Za sada sam obišla 10ak restorana i još skupljam materijale.
Osim mediteranskih delicija, tradicionalnih i onih tradicionalnih s modernim štihom, zanimalo me, gdje u Splitu pojesti Napoletanu?
Gdje je u Splitu najbolja pizza? Za cijenu nisam pitala iako ću vam i tome reći što mislim. Većina preporuka vodilo je u Bokamorra Split.

p.s. Moram reći da sam nedavno dobila novi “nadimak” – kaže mi nedavno već par ljudi da sam “PIZZA SNOB”. Na prvu sam se malo uvrijedila a kasnije sam to odlučila shvatiti kao kompliment. Super zvuči. Ali znajte da moja recenzija je uvijek i samo iskrena i iznimno stručno i objektivno donesena. Upravo zbog svih nas foodiea koji ne želimo bacati novac u vjetar na lošu hranu (jedna od mojih najvećih životnih fobija. Neki ljudi se boje visine, skoka iz padobrana, ja se bojim loše hrane…hahaha :))

Nakon cijelog dana provedenog u Splitu, i nakon kupanja na Bačvicama, trbuh je bio spreman za novu degustaciju.
Posjetila sam BOKAMORRA , pizza place koji nudi uz pizzu i vrlo zanimljive i kvalitetne koktele. Oni su službeno za sebe na FB pageu napisali: Bokamorra Pizzaurant & Cocktails i mogu vam reći da je koncept jako dobar. 

POZICIJA I AMBIJENT:
Ovo je mjesto dosta trendi. Jako ukusno i moderno uređen prostor koji nudi pogled na peć za pizzu i ima otvoreni stil kuhinje. Čim sam ušla, učinilo mi se da je moje oko ugledalo Acunto Napoli peć za pizzu. Acunto Napoli Ovens je talijanski proizvođač zanatskih peći sa sjedištem u Napulju, Italija. Osnovao ga je 1892. godine Vincenzo Acunto. Pećnice od opeka i dalje se izrađuju ručno u skladu s napolitanskom tradicijom. Čudno će možda zvučati ali čini mi se da je cijeli interijer izgrađen oko te peći. Same dekoracije na zidu, stolice, šank (brutalno lijep), ma čak i same čaše. Bokamorra se nalazi na zapadnoj obali grada Splita, svega 10ak minuta sporog hoda od same rive. Pozicija mi se svidjela, prostor je top. Da, do ovoga djela ne dopire onaj “miris Splitske rive”. Oko 18h nije bilo gotovo nikoga no ovo mjesto je već u 19h bilo puno. Nudi vam neki ležeran osjećaj da uz koktel možete uživati i u pizzi. Ili obrnuto, uz pizzu uživati u koktelu. Tu večer imali su i DJa i kasnije na povratku (oko 21) smo vidjeli uistinu izvrsnu, ležernu “disko-pizzeria” atmosferu. Jako dobro. Mislim da je ovako nešto i trebalo Splitu.

TIJESTO I SAMA PIZZA:
Naručili smo dvije pizze.
CHE KOZICA (95kn) – dimljene kozice, mozzarella, stracciatella, mladi špinat, domaća šalša od rajčice i rekla bih emulzija maslinovo + peršin
Ovo je bio moj odabir. Da vam skratim priču, uživala sam. Tijesto je bilo gotovo savršeno. Barem za moj ukus. Sredina je bila sočna ali se nije raspadala. Dimljene kozice, ?. Uz napomenu da je i ostatak koji sam ponijela i hladan bio sasvim pristojan. Tijesto nije postalo gumeno. U kvalitetu namirnica neću uopće ulaziti. Sve se savršeno sljubilo iako moram reći da tijesto je iznimno mekano što ovu pizzu odmiče mrvicu od Napoletane no koliko kužim njima nije striktni cilj služiti školsku napoletana pizzu. Apsolutno mi fali efekt jačeg lokalnog maslinovog ulja. Završili su pizzu tom emulzijom no ne bih rekla da je domaće maslinovo. Znam da koriste sve namirnice iz Italije kako bi bile “originalne” pa neću zamjeriti. Šalša od rajčice je bila ukusna, ne bih rekla da ima dodan šećer. Taman kako treba.

MORTADELICIOUS (80kn) – mortadela, stracciatella, pistacije (rekla bih da je podloga nekakav pesto s pistacijama), mortadela (poslužena sa strane s mljevenim pistacijama), kalamata masline. Tijesto mrvicu lošije i kompletno dojam cijele pizze je lošiji. Prvenstveno zbog jačih sastojaka. i po meni količine istih (malo ih je previše).  Bazu pizze čini zeleni pesto. Pesto je jak i dominira te pizza ne sadrži niti jedan element osvježenja (nema rajčice, vrhnja). Okus je pun i predivan, mortadela i pistacije poznat su spoj, no druga greška je što je pizza PREBOGATO NADJEVENA. Priložila sam vam fotografije pa možete u presjeku vidjeti kako je količina pesta i sira učinila sredinu premljackavom. Rekla bih ovako; jedan do dva komada ove pizze se mogu pojesti a sve ostalo je previše jer postaje prežestoka. Vjerujem da u najboljoj namjeri ne štede na nadjevu, no OMJERI su jako bitni. Previše je nekada gore nego premalo. Mortadela je skroz korektna i ukusna. Cijenim što je poslužena sa strane, jer tko voli zagrijanu mortadelu koja pusti svoju masnoću. 🙁 Jednom sam i to doživjela u Sloveniji, ne želite to vjerujte.

ZAKLJUČNO – PONUDA PIZZA I JESU LI CIJENE OPRAVDANE:

Načelno sam bila zadovoljna, uistinu sam uživala i žao mi je što nisam probala koktele, ali obzirom da se planiram vratiti, biti će prilike. Voljela bih da su donijeli i maslinovo ulje i krupni papar ili nas barem pitali za dodatke. No nije velika zamjerka. Znam i shvaćam da Bokamorra želi donijeti autentične talijanske pizze i stvoriti cijeli taj Italiano štih, no pitam se ne bi li bilo predivno uvesti malo lokalne priče u sve ovo. Vjerujem da bi turisti voljeli probati i pizzu sa specifičnim lokalnim proizvodima. Pizzu sa domaćim lokalnim sirevima, ljetnim povrćem sa Splitskog Pazara (nemaju niti jednu pizzu koja je bez mesa, koja je vege a da nije ona s 4 vrste sira), pizzu sa srdelama, kaparima i slično.Vjerujem da bi tada dobili još više na autentičnosti.

p.s. Kasnije sam vidjela da su imali gostovanje legendarnog chefa Hrvoja Zirojevića gdje su spajali tunu i pizzu i to je to o čemu pričam. Koliko sam shvatila za sada su to bili samo povremeni eventi ali jedna takva pizza u stalnoj ponudi bi bila i više no dobrodošla.

Ova pizza s dimljenim kozicama mi je na tragu te priče. Seljanchizza je koliko se sjećam pizza koja ima jako puno mesa. Od pršuta pa do larda. Nisam ju kušala pa ne mogu komentirati ali gledala sam pripremu i gotov proizvod te mi se čini da je i kod nje problem ogromna količina nadjeva. Ljubitelji mesa neće ostati zakinuti nikako. I na kraju svima ono najmanje drago su cijene. Takve su kakve su, pomalo visoke, ali obzirom na užitak, vrhunske sastojke, izvrsno osoblje i nimalo težak osjećaj u trbuhu nakon tijesta, meni nije žao ni lipe. Jesam pizza snob ili ne? Recite vi meni? 🙂

Čekam vaše komentare i na društvenim mrežama, posebice na Instagramu i da, sve fotografije su bez ikakve obrade i food stylinga, željela sam da vidite realno kako to izgleda.