Greška je vjerovati da je sreća cilj.

“Odj**ati ću sve i otići čuvati koze na Tibet, dobro eventualno na Velebit!” 

(Ne, nećeš, ali nema veze!)

Prošlo je već desetak dana od kada smo proslavili ulazak u novu, 2016. godinu i naravno da sam i ja razmišljala o tome što mi je prošla donijela, a što je uzela…koliko sam se pomaknula naprijed i jesam li time zadovoljna? Jesam li ispunila ciljeve koje sam namjeravala ostvariti u prošloj godini.

Naravno, pitala sam se : “Jesam li sretna” – jer na koncu sva ta razmišljanja dovedu do tog “jednostavnog” pitanja.

Gore navedenu rečenicu često sam govorila tijekom 2015. jer sam jako često ostajala bez neke motivacije boriti se sa svakidašnjim problemima i trebao mi je mir. Generalno je godina bila turbulentna, što u pozitivnom, što u negativnom smislu.

Dogodilo se nekako krajem 2015. da sam se javila jednoj blogerici jer sam skontala da je učlanjena u Book Club u Osijeku a s obzirom na to da mi je ideja o klubu ljubitelja čitanja još kao klinki zvučala super morala sam se javiti i pokušati učlaniti. Djevojke u Book Clubu su prihvatile moju zamolbu i kao prvi naslov koji smo trebali pročitati (a na sastanku ćemo ju komentirati) dobili smo “Hector u potrazi za srećom”. Za knjigu kao da sam nekad davno čula no nisam si mogla predočiti što će me očekivati kada krenem sa čitanjem.

Kako to biva kod mene, knjigu sam posudila odmah, no pročitala sam ju nešto kasnije ali ipak prije sastanka na kojem ćemo u slatkom , “podrumskom” prostoru vinoteke , okružene buteljama i bačvama (drvo / cigla stil ) svaka dati svoje mišljenje i osvrt na pročitano. I kako to opet biva kod mene, simbolično pogodila me prava tematika koja se savršeno uklopila u moja razmišljanja o sreći i tome što ju čini.

Čitajući Hectorove dogodovštine (psihijatar koji kreće na putovanje jer nije sretan, a nije sretan jer ne može pomoći ljudima da budu sretni; većinom ljudima koji su nesretni ne zbog prave bolesti nego koji su nesretni jer su razočarani vlastitim životima) i ja sam krenula u potragu za srećom.

Knjižica me oduševila, jer je napisana naoko jako jednostavno, gotovo dječje i baš zato fascinira kako kroz Hectorova razmatranja o sreći sam čitatelj ima priliku da se zamisli nad pitanjem zadovoljstva koje svi tražimo u našim životima.

Neki kažu da je knjiga prebanalna i da se sve to već zna, što treba činiti da bismo bili sretni…no ako već sve to znamo, zašto nismo svi sretni? Ha? Mene je oduševila upravo ta banalnost i činjenice koje su tako jednostavno izrečene da se zapitamo nad njima.

Najviše me se dojmila lekcija koja kaže: “Greška je vjerovati da je sreća cilj”.  Ovo je Hector saznao od jednog starog kineskog redovnika koji je živio u samostanu u planini.

Razmišljala sam o ovoj lekciji i zaista; svake godine svi si mi postavljamo nekakve ciljeve koje planiramo ostvariti i borimo se i žrtvujemo za budućnost ( Lekcija br. 3. – “Mnogi svoju sreću vide samo u budućnosti; kao npr poslovni ljudi u knjizi koji jako puno rade i trenutno su nesretni ali cilj im je zaraditi 3 milijuna i onda će biti sretni?! ) te u svemu tome upadamo u začarani krug gdje iz godine u godinu ti ciljevi i ne budu savršeno ostvareni a ta očekivana budućnost nikako da osvane…

I naravno, onda shvatiš, zašto bi sreća morali biti ciljevi; dugoročni, teški, opterećujući…

Sreća bi trebala biti trenutak koji se odnosi na ono sada, na ono što je Hector shvatio u Lekciji br. 5. – ” Sreća je dobra šetnja usred lijepih nepoznatih planina.”

Nazvala bih to “ljepotom puštanja stvari”, na engl. bi zvučalo malo bolje: “beauty of just letting go”.

Grčevito držanje za bilo što može čovjeka samo izmoriti i učiniti da na koncu i zaboravi razloge iz kojih je nešto želio. Prepustiti se i znati cjeniti ono što imamo, bila to šetnja planinom ili to što imamo kuću i vrt ili bilo što s popisa koji sam niže u tekstu navela.

494e7e0eb6e0e8317aad5d4c23d4881d

“Gledali su oblake, sunce i vjetar kako se nakratko poigravaju s planinama.

I Hector se pitao je li to još jedna nova lekcija: Naći vremena za promatranje ljepote svijeta.”

Hector je na svojim putovanjima uvijek u svoju malu bilježnicu  zabilježio neku lekciju koju je naučio.

Od preko 23 lekcije koje je Hector zapisao ja sam odabrala nekoliko koje ću svakako zapamtiti i primjeniti:

Lekcija br. 1 : Uspoređivanje je dobar način da se naruši sreća.

Lekcija br. 2 : Sreća često dolazi iznenada.

Lekcija br. 3 : Mnogi svoju sreću vide samo u budućnosti.

Lekcija br. 4 : Mnogi ljudi misle da sreća znači biti bogatiji ili ugledniji.

Lekcija br. 5 : Sreća je dobra šetnja usred lijepih nepoznatih planina.

Lekcija br 6 : Greška je vjerovati da je sreća cilj.

Lekcija br 7 : Sreća je biti s ljudima koje volimo.

Lekcija br. 8 : Nesreća je biti odvojen od onih koje volimo.

Lekcija br. 9 : Sreća je kad tvojoj obitelji ništa ne nedostaje.

Lekcija br. 10 : Sreća je imati kuću i vrt.

Lekcija br. 11 : Sreća je osjećati se korisnima drugima.

Lekcija br. 12 : Sreća je biti voljen zbog onoga što jesi.

Lekcija br. 13 : Sreća je misliti na sreću onih koje volimo.

Lekcija br 14 : Sunce i more, to je sreća za sve.

Lekcija br 15 : Sreća je imati zanimanje koje volimo.

Lekcija br 16 : Sreća je način gledanja na stvari.

Lekcija br 17 : Sreća je brinuti se za tuđu sreću.

Ove lekcije djeluju tako jednostavno ali najsavršenije stvari i jesu brutalno jednostavne u svojoj suštini. Bojom sam označila Hectorove lekcije koje je na kraju priče izabrao i stari kineski redovnik kao one najbitnije a zaključio je da je način na koji gledamo na stvari suština priče oko toga hoćemo li biti zadovoljni ili ne.

Uistinu, nije jednako sretno dijete koje živi u gladi u ratnoj zemlji kada dobije čokoladu ili ono koje živi u bogatoj i mirnoj zemlji (ovo drugo to smatra normalnim i zato mu ne donosi ekstremnu sreću). Uistinu je sve u tome iz koje pozicije promatramo.

Znam da nikako ni ove 2016. neću ostaviti sve i otići na Tibet pa čak ni na Velebit; znam da ću i ove godine gristi, raditi, učiti, truditi se. Ipak, odlučila sam svakako i pustiti stvari, znati cijeniti ono što imam, napraviti koju dobru šetnju planinom planirati svoju kuću i vrt jednoga dana. U međuvremenu ću napraviti koju dobru klopu svojim ukućanima, napisati još koju stranicu romana, pročitati koju dobru knjigu…

Osim toga donijela sam jednu odluku. Obzirom da za ovogodišnji doček Nove Godine nismo nazdravljali šampanjcem (nekako smo to totalno zaboravili kupiti) rekla sam Mateju: ” U 2016. ćemo svaki mjesec otvoriti jedan šampanjac i nazdraviti! Ionako se svaki mjesec barem jedna lijepa stvar dogodi pa ćemo popiti u to ime.” Eto, Hector je tamo napisao kao jednu od napomena da je sreća nazdravljati, pa se ja odlučila držati toga. 🙂 Osim toga uvijek imamo naviku nazdravljati kada su neki bitni datumi ili neke ekstremno velike stvari pa ćemo mi ove godine nazdravljati i onim malima.

Nekako bih zaključila; ako sreća nije cilj, onda bi sreća trebala biti samo putovanje. Uostalom, život je put i avantura. Svaki dolazak na cilj je start novoga putovanja i zato treba iskoristiti sam proces dolaska do ciljeva.

Hectorov popis lekcija sam si dobro zapisala, i vjerujem da ću ga tijekom ove godine više puta pogledati kako bih se podsjetila koliko je sreća blizu. Knjigu preporučujem svakako i želim vam ugodno putovanje ka sreći kroz 2016. godinu!

d48f9415858304e2d9fc71edd4e0ea67
(Pregledano 134 puta, 1 pregleda danas)

4 komentara

  1. Mira Marić 12 siječnja, 2016 u 01:02

    Draga Andrea,drago mi je bilo večeras upoznati Te u klubu i s uživanjem sam slušala Tvoje komentare o pojmu sreće!!A i ovaj osvrt koji si napisala pažljivo sam čitala i uživala!!Mogu još i to reći kako sam večeras sretna jer sam bila u dobrom i ugodnom društvu!!Poz Ti.Mira Marić

    Odgovori
    1. Andrea Krivak 21 siječnja, 2016 u 11:20

      Mira, puno hvala na lijepim riječima, puno mi znači podrška za tekstove koje objavim. U klubu mi se jako sviđa i ekipa je odlična! Veselim se novim knjigama i druženjima. Pozz od Geekete

      Odgovori
  2. Zoran 13 siječnja, 2016 u 03:25

    Super članak i veoma opušten i zreo pogled na život.Poz Zoran

    Odgovori
    1. Andrea Krivak 21 siječnja, 2016 u 11:21

      Zorane, puno hvala! Samo se trudim poslati malo pozitive svima koji čitaju. Pozz od Geekete

      Odgovori

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)